Za čistiji vazduh, za zdraviji život
By Željko + June 18th, 2012
698 pregleda
Pismo Jelice Minić Agenciji za zaštitu životne sredine
Zašto se ne zabrani spaljivanje otpada, mislim zaista ne zabrani, ne samo na papiru već i u praksi. Selo u kome živim nalazi se u dolini Morave, i skoro sva domaćinstva celokupan svoj otpad spaljuju. Najčešće uveče, i vikendom, valjda tada ni ti propisi koji su negde zapisani uopšte ne važe.. Dok ovo kucam gušim se, jer je subota veče, a napolju je dim tako gust da sam morala da se sklonim u kuću, gde je takođe zagušljivo, jer ovog puta nisam na vreme zatvorila prozore… Obratila sam se pre dve godine i lokalnoj ekološkoj inspekciji opštine Velika Plana, ali bez odziva, jer mi je predočeno da mogu samo da sudski gonim komšije koje spaljuju smeće, valjda bez sudske prijave ne izlaze na teren, kao da ja mogu sudski goniti pola sela – realno, dim se stvori odnekud, i ja u većini slučajeva i ne znam ko je to zapalio, niti smem da idem do vatrišta. Jedino po smradu mogu da prepoznam da li se spaljuje otpad iz WC-a, ili plastične flaše, ili perje i trava. A dosta seljana smatra dim korisnim, kažu rasteruje bube… Molim Vas da podstaknete lokalne samouprave da postave bar po jedan plakat sa objašnjenjem štetnosti dima, posebno onog nastalog spaljivanjem plastične ambalaže, i da naložite ekološkim ispektorima da bar po nekada prođu popodne kroz sela, izvore dima je lako uočiti, kada bi po nekog kaznili ili bar opomenuli po narodu bi se to brzo raščulo… jer kada je toplo zaista je opterećenje raditi dišući okužen vazduh, za mene lično to je patnja jer imam problem sa srcem, pomislim: imam dve diplome, završen Filozofski fakultet u Beogradu, sa prosekom 9.60, znam tri jezika, živim na starom porodičnom imanju gde gajim lekovito bilje i posedujem najveću biblioteku u kraju, i jednog dana ću od ovog dima samo skončati.
Jelica Minić
I stvarno, pitamo se mi, zašto ne zabranite spaljivanje otpada?
9 komentara na "Za čistiji vazduh, za zdraviji život"
Pridružujem se Jelici. Upravo sedim u kući (+28 stepeni, 18h) jer se zbog dima ne usuđujem izaći napolje. Da li je država u obavezi da sprovodi zakon, ili pak pojedinci moraju tužiti najmanje dvadesetoro ljudi u svojoj najbližoj okolini kako bi paljenje otpada prestalo? Ko sprovodi zakone? U čijoj su oni nadležnosti?
Pitanja su retorička, naravno. Ne želim odgovore, već dela.
Paljenje otpada je strasan problem koji ocigledno niko ne primecuje. Ministarstvo i ovako nista ne radi!
Ne postoji svest o tome da dim i ostaci spaljenog materijala, posebno plastike, zagadjuje zemlju, zagadjuje voce i povrce, vodu.
ME POSTOJI SVEST DA NAM PRIRADA SVO TO DJUBRE VRACA NAZAD!
Potrebno je edukovati ljude ali im i omoguciti da djubre bace u kontejnere. Ne mozete kazniti nekoga a da mu ne date alternativu.
RECIKLAZA je odgovor! Ali koga to u zemlji Srbiji interesuje!
Draga Jelice, kumce,
podrzavam tvoju pricu u potpunosti. Ne mislim da sada treba kaznjavati ljude zbog paljenja otpada raznog porekla. Zasto? Zato sto nam prethodno treba obezbediti mesta gde cemo odlagati otpad, a tek onda kaznjavati.
I ja zivim u istom selu, imam ulicu punu zelenila i cvrkut ptica, i miris dima od paljenja.
Molimo nadlezne sa svih pozicija da spasimo nas same.
Selo ima svoju deponiju na koju je odobreno odlagati otpad – moja porodica praktikuje razdvajanje otpada na organski, koji se koristi u poljoprivredi, staru hartiju koju predajemo za reciklazu, i plastiku koju maksimalno koristimo, a tek onda odnosimo, par puta godisnje, na seosku deponiju.Pritom izbegavamo kupovanje bilo cega suvisnog u plasticnoj ambalazi, a sokove i vodu u plasticnim flasama uopste ne kupujemo, jer su zbog same te ambalaze veoma nezdravi.
Sve je uglavnom pitanje dobre volje i dobre organizacije.Na primer, Velika Plana ima puno kontejnera i organizovanu sluzbu odnošenja smeća, pa ipak većina porodica sav svoj otpad spaljuje – kod njih je situacija daleko gora nego u našem selu…A kada se pali plastika u tlu ostaje trag teških metala…zauvek..
Bio sam nedavno u Grčkoj: tamo bi ovakvo paljenje plastike bilo nezamislivo;zemlja im je čista i uredna, jer je svest stanovništva na nivou civilizovanih naroda, i jedino smeće koje se može videti je ono koje na plaži ostave naši turisti. U povratku, čim smo prešli makedonsku granicu, videli smo paljevine, i oblake smoga nad naseljima – isto kao kod nas. To je odlika siromašnih i necivilizovanih naroda…
Informisati stanovništvo:
1. o štetnosti spaljivanja otpada
2. o tome da je praktikovanje toga strogo zabranjeno
Ne kazne, već prvo opomene.
Biti uporan!
Mislim da mi samo trosimo ove stranice, jer niko od nadležnih ni pogledati neće.Evo moje priče. U mojoj neposrednoj blizini se nalazi stara Gošina fabrika koju su kao zakupili Italijani, vrše peskarenje(pripremaju kamione za farbanje skidajući stari sloj farbe i koroziju).Filteri su stari i dotrajali pa su naše bašte svakodnevno prekrivene “DIVNIM BELIM PRAHOM”, a možete da zamislite šta je u njemu.Obratili smo se lokalnoj Ekološkoj inspekciji u kojoj su nam rekli da moraju poštovati zakone.Samo se pitam a gde je zakon za naš život? Mislim da se ništa neće ni uraditi, jedino ako mi, stanri ne zatvorimo ulaz u fabriku i dozoveme i neke važnije, ali avaj, kod nas je sve to vrzino kolo, povezani su sa svih staran i čvrste se drže.
Upravo takav problem ima polovina Srbije.Kao na primer ja, neprijatan miris u meni budi veliki problem gusenja i povracanja. Gubim svest i osecaj je vrlo los .Za ovo bi najpre trebalo reagovati nas sadasnji predsednik gospodin Tomislav Nikolic Toma.Umesto da uredjuje okolinu Beograda i drugih vecih gradova trebalo bi se pobrinuti i za ovakve slucajeve.Od ovakvih problema ljudi dobijaju opake bolesti s kojima se retko ko izbori.Zbog ovakvih situacija ni na prste ne mogu da izbrojim lekare i bolnice u kojima sam bila. Ne mogu ja davati primer drugima ,ali pogledaj mo druge drzave.
Andjela 2000
Hvala Anđela!Pravi komentar je onaj izrečen dečjim glasom: Anđela je devojčica koja živi u Velikoj Plani, sada završava peti razred osnovne škole i poslednjih godina ima velikih problema zbog dima nastalog spaljivanjem otpada, koji svakodnevno zagađuje gradsku zonu. Iako imaju kontejnere i organizovanu službu odnošenja smeća veliki broj planjana spaljuje otpad iz svojih domaćinstava – može se reći čak da je to neka vrsta omiljene razonode, a time što to niko ne zabranjuje niti govori o štetnosti te prakse, ona biva na posredan način podsticana…
Ali Anđela se nada da će neko rešiti taj problem: hajde da se nadamo sa njom, i sa bezbrojnom drugom decom čije zdravlje je ovim ugroženo..
Dajte komentar!