Zašto se ne zabrani spaljivanje otpada, mislim zaista ne zabrani, ne samo na papiru već i u praksi. Selo u kome živim nalazi se u dolini Morave, i skoro sva domaćinstva celokupan svoj otpad spaljuju. Najčešće uveče, i  vikendom, valjda tada ni ti propisi koji su negde zapisani uopšte ne važe.. Dok ovo kucam gušim se, jer je subota veče, a napolju je dim tako gust da sam morala da se sklonim u kuću, gde je takođe zagušljivo, jer ovog puta nisam na vreme zatvorila prozore… Obratila sam se pre dve godine i lokalnoj ekološkoj inspekciji opštine Velika Plana, ali bez odziva, jer mi je predočeno da mogu samo da sudski gonim komšije koje spaljuju smeće, valjda bez sudske prijave ne izlaze na teren, kao da ja mogu sudski goniti pola sela – realno, dim se stvori odnekud, i ja u većini slučajeva i ne znam ko je to zapalio, niti smem da idem do vatrišta. Jedino po smradu mogu da prepoznam da li se spaljuje otpad iz WC-a, ili plastične flaše, ili perje i trava. A dosta seljana smatra dim korisnim, kažu rasteruje bube… Molim Vas da podstaknete lokalne samouprave da postave bar po jedan plakat sa objašnjenjem štetnosti dima, posebno onog nastalog spaljivanjem plastične ambalaže, i da naložite ekološkim ispektorima da bar po nekada prođu popodne kroz sela, izvore dima je lako uočiti, kada bi po nekog kaznili ili bar opomenuli po narodu bi se to brzo raščulo… jer kada je toplo zaista je opterećenje raditi dišući okužen vazduh, za mene lično to je patnja jer imam problem sa srcem, pomislim: imam dve diplome, završen Filozofski fakultet u Beogradu, sa prosekom 9.60, znam tri jezika, živim na starom porodičnom imanju gde gajim lekovito bilje i posedujem najveću biblioteku u kraju,  i jednog dana ću od ovog dima samo skončati.

Jelica Minić

I stvarno, pitamo se mi, zašto ne zabranite spaljivanje otpada?