Wabi-sabi je drevna japanska filozofija sa korenima u Zenu i propoveda umerenost, prirodu i svakodnevicu. Direktno potiče od japanske ceremonije čaja, jednostavnog Zen rituala za spremanje i deljenje šolje čaja – pristup koji su japanski ratnici u petnaestom veku pretvorili u prikazivanje svog bogatstva tako što će ga organizovati u gizdavim kućama i posluživati robu iz uvoza. Kao protivteža tome, nastao je wabi način ispijanja čaja. Nastala je tiha, jednostavna ceremonija, a čaj se posluživao u činijama koje su pravljene lokalno. Drvo i bambus su zamenili porcelan, a gostoljubivost je odbacila pretvaranje u prikazivanju svog ukusa.

Naziv za ovakav način ispijanja čaja, wabi, je reč koja se koristi u poeziji. Jedan od opisa reči wabi je «osećaj koji imaš dok čekaš ljubavnika». Ona opisuje i malog monaha u svojoj pocepanoj odori, kako uživa u noći pored vatre – zadovoljan u svom siromaštvu. Jednostavnost – estetiku samuraja – je prihvatilo i novo plemstvo. I nije bilo bitno koliko su bili bogati, svi su u Japanu mogli da naprave i podele šolju čaja.

Niko nije siguran kako se reč «sabi» spojila sa «wabi» (niti kada se to desilo), ali te dve spojene reči su odvele wabi jedan korak dalje. «Sabi» se prevodi «cvet vremena» i označava patinu i rđu, čaroliju starih stvari. Ono donosi prihvatanje dostojanstvenog starenja: izlizana kaldrma, ostarelo drvo, potamnelo srebro. Spojeno sa «wabi», postaje naziv za filozofiju koja propoveda starost, nesavršenost i prirodan red.

flickr - joshua crawford

Wabi-sabi kaže da bi trebalo da uživamo u završetku potrošačke groznice i da se osećamo dobro u umerenosti. Pokazuje nam da slavimo lepotu u običnom životu – a to je nešto za čim mnogi čeznu danas.

U svetom tekstu Nanporoku piše: «Luksuzna kuća i želja za delikatesnom hranom su zadovoljstva neduhovnog sveta. Dovoljno je da kuća ne prokišnjava i da nam hrana odagna glad.»

Poklonici ove filozofije žive skromno, zadovoljni stvarima kakve jesu. Propovedaju ljude a ne mašine, okružuju se stvarima koje zrače duhom onoga ko ih je načinio. Wabi-sabi je nesavršen: voljena okrnjena vaza ili zarezani drveni sto.

Ovo bežanje od savršenstva je njen najprivlačniji aspekt. To znači da možete zadržati stolnjak iako je iskrzan po ivicama i da se divite tepihu dok bledi od jarko crvene do svetlo roze. Možete da pustite stvari da idu svojim tokom. Naravno, potrebno je shvatiti razliku između wabija i aljkavosti.

Ne možemo naručiti toplinu i komfor preko kataloga – bez obzira na naš kućni budžet. Kao i sve dobre stvari, wabi-sabi ima više veze sa vremenom nego sa novcem. Trebalo bi pronaći vreme da se nađe lepota u stvarima kakve jesu. Jedna od lepših rečenica koja to opisuje je: «Ako ne možete pronaći lepotu – besplatno – kada ste siromašni, verovatno je nećete pronaći ni kad budete bogati…čak i ako je platite.»

Jedna od prvih lekcija wabi ceremonije je da pokušamo da pronađemo i da se divimo lepoti u svakom delu pribora, od kašičice od bambusa do čajnika. Ali ne možete biti lenji, kažu majstori ove ceremonije. Na vama je da stalno vidite nešto novo, da održite radoznalost za svet oko vas. Nije na njemu zadatak da vas zabavi. Potreban je napor za radoznalost. Ovo verovatno znači da ugasite televizor – možda i najteži prvi korak ka ovakvom načinu života.

flickr - michaelgoodin

Wabi-sabi je logična reakcija na društvo zgađeno sopstvenim preterivanjem. Umesto kupovine, možemo praviti stvari. Nikad ne znamo šta se može desiti sutra, ili čak kasnije u toku dana. Ali u ovom trenutku, možemo zastati i započeti razgovor i popiti šolju čaja. I to je sigurno mnogo bolje od loših vesti sa televizije.

Izvor: Mother earth news.

U Srbiji takođe postoje poklonici wabi-sabija. Posetite ih na wabisabi sajtu.

Možda bi vam bilo interesantno i:

  1. Usporavanje 1. deo – Sporo putovanje
  2. Usporavanje 2 – Spora hrana