A ipak, ljudi ih dalje koriste, i to iz jednog razloga: da ne bi smrdeli.

Čak i sad kada su anti-reklame ređe, stručnjaci i dalje smatraju da ih ne bi trebalo koristiti. Da bismo bolje razumeli zašto, najbolje je pogledati listu sastojaka i videti da li ima nečega čega se treba plašiti.

Aluminijum: Aluminijum je neurotoksin koji je u studijama povezan sa lošim uticajem na zdravlje laboratorijskih životinja. Smatralo se da ima veze sa Alchajmerovom bolešću, ali podaci su neubedljivi i kontroverzni. U jednoj studiji koja se obavljala na ljudima, aluminijum je pronađen u tkivu dojke, i to ukazuje na njegovu sposobnost da se širi iz pazuha na ostale delove tela. Možda se to dešava zahvaljujući…

Pojačivači prodiranja dezodoransa: Ovo je nabudženi termin za sastojke koji pomažu da se ostali sastojci prenesu u telo. Postoje različite vrste, ali najčešći su propilen glikol i Disodium EDTA. Oni suštinski nisu opasni, ali mogu biti problematični zato što pomažu onim koji jesu da se lakše apsorbuju.

Triklosan: Triklosan je antibakterijska supstanca koja je veoma kontroverzna. Nalazi se u antiperspirantima i dezodoransima zato što je ono što nas čini smrdljivim – bakterija, a ne znoj. Dokazano je da loše utiče na hormone i da može da promeni pol ribama, a takođe se sumnja da je odgovaran za određene sojeve rezistentnih bakterija u organizmu.

Parfem: Sastav mirisa dezodoransa je uvek nepoznanica i može u sebi sadržati razne problematične sastojke koji su tema za sebe.

BHT: Iako ređe korišćen, ovaj sastojak se povezuje sa lošim efektom na nervni sistem, a postoje i studije koje pokazuju da može izazvati rak.

Dakle, ne postoji namera da se kaže da ćete ako koristite antiperspirant imati oštećen mozak, ali treba razmotriti moguće uticaje ovih sastojaka i shvatiti da postoji još mnogo toga što ne znamo u vezi sa njima. Mudro bi bilo makar razmisliti o prelasku na malo blaže stvari kad je u pitanju lična higijena.

Izvor: Good

Nema sličnih članaka.