Od danas na Ekologiji i Zelenim stranama specijal o zaštićenim prirodnim lepotama Srbije, i tako sve do Dana zaštite životne sredine 05.06. Da se podsetimo šta imamo i šta to treba da štitimo.

Nacionalni park Đerdap

Klisura Đerdapa i prirodno područje uz klisuru, kao prostorna celina, površine 637.99 kvadratna kilometra, sa izuzetnim kulturno-istorijskim vrednostima, značajnim prirodnim ekosistemima po sastavu izuzetne vrednosti i retkosti, objektima izvorne flore i faune i dobro očuvanim šumama prirodnog sastava i izuzetnog izgleda, od 1974. godine stavljeni su pod zaštitu kao Nacionalni park Đerdap.

Biljni svet

Istraživanja flore Đerdapa početa su u davnoj prošlosti. Koliko je Đerdapsko područje bilo i ostalo zanimljivo za botaničare – floriste i fitogeografe – svedoči podatak da je Josif Pančić tokom istraživanja flore Kneževine Srbije čak 12 puta u periodu od 1853. do 1876. godine, bio u Đerdapu i njegovoj okolini, uključujući podunavske peščare s jedne i druge strane klisure.

Prema Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva („Sl. glasnik RS“, br 5/10 i 47/11), 43 vrste na području Nacionalnog parka Đerdap su strogo zaštićene, a 124 zaštićene.

Endemične vrste biljaka

zuti-ravan-A.clypeolataU Đerdapu se sreću i balkanske endemične vrste kao: dlakavi trižanj (Erysimum commatum), mramorasta zečja loboda (Hieracium mermoreum), žuti mesečnik (Achillea clypeolata), kamenjarski karanfil (Dianthus petraeus), žućkasti pucavac (Silene flavescens), pančićev maklen (Acer intermedium), kamenjarska žumenica (Alyssum petraeum), elegantna ajčica (Coronilla elegans), tvrda šašika ( Sesleria rigida), banatska ptičja trava (Cerastium banaticum), kitaibelov čubar poznatiji kao rtanjski čaj (Satureia kitaibeli), purpurnocvetni različak (Centaurea atropurpurea), srpska vijošnica (Parietaria serbica), kopljolisni srpac (Jurinea subhastata). Većinu ovih biljaka pronašao je Josif Pančić i čine najinteresantniji deo flore Nacionalnog parka. Posebnu pažnju treba posvetiti tipičnom endemoreliktu jorgovanu koji na Miroču gradi poznate i priznate u celom svetu Adamovićeve šibljake, jer je lepa ukrasna biljka sa prelepim cvetovima koja cveta u maju. Jedna od preporuka dr Vojislava Mišića koji je proučavao Đerdap preko 30 godina, je da se sade mladi jorgovani na grebenima gde ih nema ( stene ) gde bi imali značajnu ulogu u zaštiti zemljišta od erozije i smirivanju sipara a istovremeno ukrašavaju obalu.

 

Životinjski svet

Veliko bogastvo životinjskog sveta na području Nacionalnog parka Đerdap je pre svega zbog očuvanosti raznovrsnih staništa koja daju dobre uslove za opstanak tako velikog broja životinjskih vrsta.

U Nacionalnom parku Đerdap su posebno značajna sledeća staništa: voda, odnosno Dunav sa pritokama, očuvana šumska staništa, pre svega veliki kompleksi šuma koji su preduslov raznovrsnosti životinjskog sveta u njima, livade, klisure i kanjoni .U ovim očuvanim staništima, posebno se izdvaja životinjski svet kičmenjaka gde spadaju: sisari, ptice, gmizavci, vodozemci i ribe.

Sisari

Ris-Lynx-lynxPredstavljeni su sa pedesetak vrsta, među kojima se kao prirodne retkosti ili ugrožene vrste mogu izdvojiti sledeće vrste: ris (Lynx lynx ), divlja mačka (Felix sylvestris ), vuk (Canis lupus), šakal (Canis aureus), vidra (Lutra lutra ), veverica (Sciurus vulgaris), lisica (Vulpes vulpes ), kuna belica (Martes foina), kuna zlatica (Martes martes), jazavac (Meles meles), divokoza (Rupicapra rupicapra), jelen (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus) i dr.

Ptice

Najbogatija je fauna ptica koja broji blizu 200 vrsta. Zbog raznovrsnosti ornitofaune i prisustva retkih, ugroženih vrsta ptica, područje Nacionalnog parka Đerdap je pod imenom “Đerdap“ uključeno u listu značajnih područja za ptice- IBA područja ( Important Birds Areas ).

U posebno značajne vrste ptica za Đerdap spadaju: mali kormoran (Phalacrocorax pygmaeus), orao kliktavac ( Aquila pomarina), patuljasti orao (Hieraeetus pennatus), belorepan (Haliaeetus albicilla), suri orao (Aquila chrysaetos), sivi soko (Falco pereginus), prdavac (Crex crex), crna roda (Ciconia nigra), buljina (Bubo bubo), uralska sova ( Strix uralensis ), ćuk (Otus scops), bela čiopa ( Apus melba ), daurska lasta ( Hirundo daurica ).

Ribe

Oko 60 vrsta riba je prisutno u Dunavu i pritokama na području Nacionalnog parka Đerdap, što govori o bogatstvu i raznovrsnosti. Izgradnjom hidroelektrana “Đerdap 1“ i “Đerdap 2“ na Dunavu zaustavljeni su migratorni tokovi crnomorskih riba koje su se mrestile u Dunavu. Došlo je do promene hemijskog sastava vode, promene konfiguracije dna i od jedne brze reke, Dunav je na prostoru Nacionalnog parka Đerdap pretvoren u jezero. Samim tim došlo je do nestanka pojedinih vrsta riba-crnomorskih zbog mehaničkih prepreka, a ostalih zbog izmene životnih uslova i istovremeno eksplozije populacije alohtonih vrsta-tolstolobik, amur, babuška koje su slučajno ili namerno unete u Dunav. Najznačajnije vrste riba su: som (Silurus glanis), smuđ (Stizostedion lucioperca), smuđ kamenjar (Stizostedion volgensis), kečiga (Acipenser ruthenus), deverika (Abramis brama), klen ( Leuciscus cephalus ), mrena (Barbus barbus), štuka (Esox lucius), bucov (Aspius aspius), bodorka, žutookica (Rutilus rutilus), kesega (Abramis ballerus), šljivonosa, gibort, buborak (Vimbra vimbra).

Mali vretenar (Zingel streber) i veliki vretenar (Zingel zingel) su zbog smanjenja brojnosti trajno zaštićene vrste.

Bogatstvo i raznovrsnost ribljeg sveta Đerdapa veoma su značajni za ovdašnje stanovništvo, jer je ribarenje od najstarijih dana bilo zanimanje velikog broja ljudi i čitave porodice generacijama su se bavile ribarenjem. Dunavski alasi su pre izgradnje dunavskih hidroelektrana lovili crnomorske ikronošice, morune (Huso huso) koje su dostizale dužinu i do 7 metara i težinu od 1 300 kilograma, jesetre (Acipenser guldemstadticolchius) koja je dostizala dužinu do 2 metra i težinu do 50 kilograma, kao i krupne primerke kečige (Acipenser ruthenus) težine do 15 kilograma.

Alasi i rekreativni ribolovci danas najčešće love soma, smuđa, smuđa kamenjara, tolstolobika, deveriku, štuku, mrenu, bucova, bandara i ostalu belu ribu. Osim uobičajenih, ima i ulovljenih kapitalnih somova dužine oko 2 metra i težine oko 100 kilograma, smuđa od 5 do 10 kilograma, a bilo je primera ulova smuđa i do 15 kilograma, sivog tolstolobika oko dužine oko metar i težine do 40 kilograma, štuke 1,5 metar dužine i do 35 kilograma težine.

Više o kulturnoj baštini Đerdapa na Zelenim stranama