ISPARAVANJE je blog koji se otvoreno i kritički bavi analizom i praćenjem problema ekološke krize i načinima na kojima se društva u svetu i kod nas (ne) suočavaju sa ovim izazovom.

Evo jednog teksta sa ovog interesantnog bloga:

A od ministra: Jeftina struja!

Ok(uzdah, olakšanje…). Nadležni ministar je izjavio, obećao, izričito naredio da povećanje cene struje ne dolazi u obzir u naredne dve godine! Mediji nisu preneli izjavu u celini tako da ne znam da li je u nastavku obraćanja obećan i hleb od 3 dinara ili još neka iz asortimana ponuda koje se ne odbijaju, bilo bi logično. Kako god, izjava ministra svakako umiruje jerbo znači da će i dalje biti struje za grejanje a bogami i za razhlađivanje tokom predstojećeg, u najavi tropskog, leta u Srbiji. Istini za volju, ministar je obećao da će struja ostati jeftina ali ne i da će je biti dovoljno, što je pošteno pošto je jedno sa drugim teško izvodljivo.

Šalu na stranu-prst na čelo, zaista o čemu se ovde radi? Zar nije sredinom prošle godine usvojen Novi Zakon o energetici kojim je Agencija za energetiku, a ne više Vlada Srbije ili Ministarstvo, nadležna za regulisanje cene struje i gasa u Srbiji? Takođe, zar pomenuti Zakon ne predviđa delimičnu liberalizaciju tržišta električne energije od 2013 g.? Uzgred budi rečeno, otvaranje tržišta električne energije i poštovanje tržišnih principa u određivanju cene struje jedni su od glavnih uslova koja se redovno ističu u izveštaju Evropske Komisije o napretku Srbije u procesu priključenja EU.

Dalje, zar Vlada Srbija nije 2010. godine donela Uredbu o fid-in tarifama kojom se garantuju povlašćene tarife tj. više cene za struju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije? Priključenje obnovljivih izvora energije na električnu mrežu, što je takođe jedna od obaveza EU koje je Srbija prihvatila, zahtevaće neminovno, mada u početku ne značajano, povećanje cene struje. O neophodnosti investiranja i modernizaciji postojećih kapaciteta za proizvodnju i prenos el. energije koji su u okviru postojećih cena struje nemogući da i ne trošim redove.

Ukratko, veštačko održavanje ispod-tržišne cene struje u pomenutim okolnostima i prihvaćenim obavezama deluje poprilično nadrealno. Na kraju krajeva, nije u pitanju ni sama cena električna energije već rasprostranjeni rasipnički odnos prema ovom resursu za koji bi čitajući izjavu ministra čovek pomislio da se dobija okretanjem točkova na biciklu ili pritiskom na dugme u Nemanjinoj ulici.

Nedavno sam naišao na rezultate nekakvog ispitivanja javnog mnjena u Srbiji koji su ustanovili da 83% građana Srbije ne vidi nikakvu vezu između emisije CO2 i proizvodnje električne energije?! Pa eto, valjda taj podatak onda nešto objašnjava…