Otkako je njemačka politika odlučila odustati od atomske energije, javna rasprava se usredotočila na pitanje cijene električne energije u budućnosti. Manje se raspravlja o planiranom procesu energetske obnove zgrada kojim bi se do 2050. godine potrošnja energije za grijanje trebala smanjiti za 80 posto. Ovaj proces će stajati bilijune, a već je sad izvjesno da će se ti troškovi svaliti na leđa onih koji u tim objektima stanuju.

Stručnjaci stoga upozoravaju na potencijalnu “socijalno-političku tempiranu bombu”. I to isključivo zbog enormnih troškova sanacije. Profesor za ekonomiju nekretnina na Tehničkom sveučilištu u Darmstadtu Andreas Pfnür intenzivno se posljednjih godina bavio ovom problematikom te je došao do zaključka da će tzv. energetska revolucija možda koristiti okolišu, ali da će mnoge obitelji zasigurno natjerati na rub prosjačkog štapa. On je izračunao da će, ukoliko država bude odredila kojom tehnikom bi se objekti trebali energetski sanirati, troškovi sanacije za prosječnu obiteljsku kuću iznositi oko 140.000 eura. Za objekt s više stanova i preko 300.000 eura. U slučaju da država vlasnicima nekretnina ostavi otvorenim koju tehniku i sustav će primjenjivati (što se još zasad ne zna) troškovi bi mogli biti za trećinu manji. No usprkos tomu opterećenje koje će se prebaciti na stanare saniranih zgrada je i više nego osjetno. Ukupno bi njemačka “energetska revolucija” na kraju mogla stajati preko 2,1 bilijun eura.

Tako će za vlasnike obiteljskih kuća mjesečni troškovi investicije iznositi najmanje 260, a za stanove oko 140 eura. I u to poskupljenje je već uračunata ušteda energije. To znači poskupljenje od 1,70 po kvadratnom metru. Iako troškove sanacije snosi vlasnik objekta on ima pravo povisiti stanarinu pa će na kraju sami stanari biti ti kojih će plaćati ceh modernizacije. To znači da će stanova cijenom prihvatljivih i građanima plićeg džepa biti još manje i da će postati još nedostupniji socijalno ugroženima. Već si sad mnogi umirovljenici s nižim mirovinama kao i samohrani roditelji i nezaposleni ne mogu priuštiti stan u gradovima poput Kölna, Hamburga ili Münchena. U njemačkim metropolama su cijene stanova posljednjih godina u neprestanom rastu. Tome je između ostalog doprinio i trend po kojem Nijemci sve više kupuju nekretnine jer se, zbog trenutnog stanja na financijskom tržištu, klasična štednja više gotovo i ne isplati. Iznajmljeni stan u središtu Kölna u međuvremenu stoji preko 10 eura po kvadratnom metru (bez režija). Mjesečni troškovi stana od 60-ak kvadrata tako lako premašuju iznos od 1.000 eura.

Više na Croenergo