Prvo pitanje koje se postavlja je da li su ti gradovi održivi? Na prvi pogled, nisu. Početna većina morskih zajednica bi se napajala dizelom, a hrana i gorivo bi se uvozili, iako začetnici ideje tvrde da je u njihovom interesu da dugoročno gledano budu odgovorni prema okolini. Ekonomija bi se zasnivala na turizmu, uslugama i vodoprivredi, što bi moglo dovesti do razvijanja održivih načina odgajanja ribe, a s druge strane bi možda dovelo do zagađenja okeana.
Kritičari nemaju dlake na jeziku kad opisuju građenje na moru i njegove investitore. Projekat je nazvan najsloženijim naporom da se organizuje orgija za kompjuterske zaluđenike, enklavama za bogate elitiste koji smatraju da ih je američki poreski sistem izdao, blesavom idejom bez ikakvog uticaja na planiranje gradova. Neki idu daleko u prognoziranju načina finansiranja morskih gradova-država jer smatraju da će biti zloupotrebljeno sve što je na ivici zakona: zatvori, skladišta zlata, javne kuće, kriogensko zamrzavanje, genska terapija, kloniranje, prodaja organa, neverovatno glasni koncerti, rehab klinike, klinike za abortus…
Dok ideja ne zaživi nećemo znati prave namere bogataša koji žele da pobegnu sa kopna. U najboljem slučaju dobićemo sistem koji će da gura napred eko-tehnologiju i očuvanje mora, a u najgorem još jedan disfunkcionalan problem koga je napravio čovek.
Izvor: Treehugger
Možda bi vam bilo interesantno i:





May 18th, 2012
O komentara na "Bogataši osnivaju mikro-nacije na okeanu"
Dajte komentar!