Neke statistike kažu da se oko 90% štetnih tvari u ljudski organizam unosi hranom. Međutim, teško je preciznije odrediti i potvrditi tačnost ove tvrdnje, pogotovo na globalnom nivou. Svi smo barem jednom bili svjedoci načina prehrane koja se konzumira npr.u SAD, isforsirana od velikih prehrambenih kompanija i beskonačnih lanaca restorana sa (pre)brzom hranom. Nije isti način prehrane u Indoneziji ili Skandinaviji ili na teritoriji centralne Afrike ili…Rekli smo Afrike! Pa evo dobrog primjera za ono o čemu bi htjeli nešto reći.

Svi znamo za nepovoljne edafske, klimatske, prirodne i druge uslove koji su uzrok gladi u mnogim dijelovima svijeta, razlog zbog kojeg se u te iste zemlje šalju tone hrane kao pomoć. E, tu na red dolaze aditivi! Pa kako bi drugačije sačuvali tu hranu do krajnjeg odredišta. Međutim,kao i kod mnogih drugih stvari i tu postoje kontroverze, nedoumice, nesigurnost itd. Ali, jedno je sigurno, prava informacija je najbolji način da se rješimo svih tih nedoumica,da što bi narodski rekli „znamo na čemu smo“!

” Neka ti hrana bude prvi lek.”

Hipokrat 460-377 godina pre Hrista

Kontroverze vezane uz prehrambene aditive odnose se na sigurnost njihove upotrebe,posebno na količinu i vrstu aditiva koja neće ugroziti zdravlje čovjeka. Sigurnost upotrebe aditiva postala je upitna nakon što su neka ispitivanja pokazala da upotreba aditiva može izazvati degenerativne promjene te povećati rizik za određene oblike raka kao i da mogu izazvati alergijske reakcije. Na listi upitnih aditiva tako su se našli saharin, acesulfam K, natrijev mononitrat, BHA i BHT (konzervansi koji sprečavaju kvarenje ulja). S jedne strane našli su se naučnici koji ne sumnjaju u sigurnost upotrebe aditiva. Oni svoj stav argumentuju tvrdnjom da je doza aditiva koja bi mogla imati negativne posljedice na zdravlje ljudi toliko velika da je mogućnost da se ta doza unese u organizam putem hrane sasvim nerealna. U prilog njihovom stavu ide činjenica da je maksimalna dopuštena doza aditiva, koji su potencijalno rizični za zdravlje, 100 puta manja od količine kod koje je rizik od štetnog djelovanja na zdravlje ljudi jednak nuli! S druge strane stoje naučnici koji smatraju da se upotreba „upitnih“aditiva odmah treba zabraniti, bez obzira na količine koje su štetne i one koje se dodaju u hranu.

Neki aditivi su prirodnog porijekla,kao npr. vitamin C, pektin, enzimi ili arome, dok su drugi sintetski hemijski spojevi tačno poznatog sastava. Često se postavlja pitanje jesu li aditivi iz prirodnih sirovina sigurniji od onih koji su sintetizirani hemijskom reakcijom. I opet, s jedne strane imamo one koje tvrde da razlike ne postoje i obratno s druge strane.

U svrhu regulisanja i same kontrole nad aditivima uvedeni su tzv. E-brojevi, koji imju veliku ulogu u identifikaciji aditiva. Prije nekih 15-tak godina počele su kružiti kojekakve liste sa E-brojevima, koje po nepotpisanom autoru, označavaju aditive štetne za čovjeka i trebaju se svakako izbjegavati. I opet se dogodilo da se zbog nedostatka informacija, priča o nečemu o čemu se ne zna dovoljno. Da apsurd bude veći, ta lista je sadržavala i neke prirodne dodatke, poput limunske kiseline. Pa svi znamo da ćemo polovinu jabuke ili kruške najlakše sačuvati ako je namažemo malo limunom!

Prefiks E označava da se radi o aditivima koji su primjenjivi u Evropi, a oznakom proizvođač garantuje neškodljivost proizvoda. U Evropskoj uniji odobrena je upotreba 297 aditiva, od toga 43 bojila, 12 zaslađivača i 212 aditiva ostalih kategorija i uprkos nekim mišljenjima o broju aditiva, nije se mijenjao poslednjih 30-40 godina. Ipak, ako ste iole zabrinuti za sigurnost upotrebe, morate biti dobro informisani. U prvom redu treba biti svjestan da izbjegavanje upotrebe aditiva zahtijeva veliku upornost, umijeće uzgoja i skladištenja hrane, mnogo vremena utrošenog na pripremu hrane kao i prihvatanje rizika od mogućeg kvarenja hrane. Takođe, što je jako bitno, treba pažljivo čitati i razumjeti sadržaj dekleracije na proizvodima! Namirnice koje su deklarisane „bez aditiva“ ne mora značiti da su automatski i zdravije. Pa jedan proizvod može sadržavati so a drugi ne…a i so je aditiv… Najbolji način da se unos aditiva svede na minimum je odabir svježih i minimalno procesuiranih namirnica.

nastaviće se….

Dalibor Bjelovuk

qigong